Postavili ste alarm na 7 ujutro. Rezervirali ste let koji polazi u 8 navečer. Ove oznake djeluju automatski. Ali odakle su došle? I što zapravo znače? Ispostavlja se da odgovor vodi do starog Rima i načina na koji su promatrali nebo.
Što zapravo znače a.m. i p.m.
Ove skraćenice dolaze iz latinskog. “a.m.” je skraćenica za ante meridiem, što znači “prije podne”. “p.m.” stoji za post meridiem, ili “poslije podne”. Dio “meridiem” odnosi se na podne, kada je sunce na najvišoj točki na nebu.
Dakle, 10 ujutro znači 10 sati prije podne. A 3 poslijepodne znači 3 sata nakon. Jednostavno u teoriji, iako to može zbuniti ljude oko 12 sati. O tome više uskoro.
Zašto uopće koristimo 12-satni sustav
Dijelimo dan na dvije polovice od po 12 sati. To potječe iz staroegipatskog i rimskog mjerenja vremena. Obje kulture koristile su sundiale i primijetile da se dan prirodno dijeli na svjetlo i tamu.
Broj 12 nije bio slučajan. Često se pojavljuje u ranim sustavima brojanja, vjerojatno zato što se lako dijeli s 2, 3, 4 i 6. To je olakšavalo razbijanje dana na upravljive dijelove bez složene matematike.
Noć i podne su čudni
Ovdje stvari postaju čudne. Podne je označeno kao 12 p.m., ali je to točka koja dijeli jutro od poslijepodneva. A ponoć je 12 a.m., iako je to zapravo početak novog dana. To djeluje obrnuto, ali logika se temelji na tome kada sunce prolazi ili još nije prošlo svoj vrhunac.
Zamislite to ovako: 12 a.m. znači nula sati prije podne. Ponoć. Dan je novi. 12 p.m. znači nula sati nakon podneva. Sunce je upravo dostiglo svoj vrhunac.
Kako su se ove oznake proširile svijetom
Latinski sustav zaživio je tijekom Rimskog Carstva. Kasnije su europski mehanički satovi koristili 12-satni brojčanik, što je dodatno učvrstilo upotrebu a.m. i p.m. Kako su satovi širili se kolonizacijom i trgovinom, format je slijedio.
Danas većina zemalja koristi 24-satni format u službenim postavkama poput prijevoza i vojske. Ali svakodnevni život u zemljama poput SAD-a, Kanade i Filipina i dalje se oslanja na a.m. i p.m.
Zašto 24-satni sat nije univerzalan
24-satni format izbjegava zbunjenost. Nema potrebe pitati je li sastanak u 7 ujutro ili navečer. Ali mnogi ga smatraju manje prirodnim za neformalnu upotrebu. Reći “Sastat ću se s tobom u 9 p.m.” jednostavnije je nego “21:00”.
Zato oba sustava i dalje postoje. Jedan je precizan. Drugi je poznat. U nekim kulturama koriste se oba paralelno, ovisno o kontekstu.
Uobičajene pogreške koje ljudi prave
- Pretpostavljanje da 12 a.m. znači podne
- Planiranje 12 p.m. misleći da je ponoć
- Miješanje ranih jutarnjih vremena leta
- Upisivanje “a.m.” velikim slovima (treba biti malim)
- Kombiniranje 24-satnog i a.m./p.m. sustava (poput “14:00 p.m.”)
Ove pogreške lako se prave. Ali kad shvatite što ti pojmovi znače, lakše je izbjegavati pogreške.
Zašto ovaj starodrevni sustav još uvijek funkcionira
a.m. i p.m. su kratke, jednostavne i poznate. Vode nas natrag do nečega što svi razumijemo: izlazak i zalazak sunca. Čak i uz svu našu tehnologiju, i dalje živimo po sunčevom obrascu. Ujutro kada izlazi. Navečer kada zalazi.
Zato su oznake ostale. Ne zato što su savršene. Već zato što dovoljno dobro funkcioniraju i postoje već dugo, tako da većina nas na njih nikada ne pomisli dvaput.
Kako nam vrijeme svakodnevno komunicira
Možda ne govorite latinski, ali ga izgovarate svaki put kada postavite podsjetnik ili zakažete poziv. a.m. i p.m. su mali ostaci starog mjerenja vremena koji žive u vašoj svakodnevici. Podsjećaju nas da čak i najmoderniji život slijedi obrasce koji sežu tisućama godina unatrag. Tek prije podne. Tek poslije. To je zapravo sve što trebamo znati.